Smile :)
(19.01.2006., 16:24)
Pozdrav, lege...
Daklem, škola je počela... Suprotno svim očekivanjima. Mislim, nikakvih štrajkova, podmetnutih bombi... Ničeg. Ali, iskreno rečeno, nije da se bunim. Stvarno. Bar zasad. Nije neki problem buditi se rano ako znaš da se u školu ideš samo zafrkavati. Zato i stoji ono "bar zasad". Jer već idući tjedan počinju ispitivanja, problemi... Sranja, reklo bi se. Ali, ako ćemo se orijentirati na sada, moram priznati da je škola jedna sasvim solidna mentalna institucija (Vrapče rang ;) ).
A i ritam mi je sada sasvim ok. Buđenje, spremanje, odlazak po S2bsa, škola (spavanje), dolazak doma, spavanje, odlazak do grada (Skala, Kaktus, Žabica, Pub, Art... turneja, reklo bi se ;) ) sa kolegama... Ma ludilo! Kad bi mogo taj ritam držat cijelo vrijeme, umro bi sretan. Eh, ali tu je učenje. Odnosno, bit će. Neću se tak igrati. :(
Sad me opet hvata bed zbog škole. Hmm, sve to može malo prave muzike riješit...
Trenutak (paljenje winampa)...
Eh, ljudi moji, da mi vidite winamp listu. Otrov. Đole (pa jasno!), Franz Ferdinand, Siddharta (ma neka su Janezi, boli me), SOAD, Belo Dugme, Bob Dylan... Mislim, nema te osobe koja sluša raznovrsniju glazbu od mene... Stvarno.
Joj, moram se pohvalit. Konačno dobih zidni stalak za gitaru! A iznad njega ukrade... Ovaj... No, iznad njega je lijepi prometni znak... ;) Ma super. Majke mi, jednog lijepog sunčanog dana će moja soba izgledat rockerski. Ne tako skoro, ali hoće. Zasad je samo neuredna... Ali i to je rockerski (tješim se)...
Eh, da bar postoji "Pimp my soba" il tako nešt (daydreaming again)...
Sorry, zabrijah.
Wow... Brijem da sam happy (kucam o drvo)... Nemogu se ukomirat ni da hoću... Hehe, samo neka potraje... :)
Ipak, dal se i vama čini da vas ponekad neki ljudi uzimaju zdravo za gotovo?
Ma, da ne otvaram tu temu. Skoro će proljeće, miris trave u zraku, topli dani, neprospavane noći... Veseli me to. Sve će biti u redu. Mora biti, ne?
Treba se smijati. :)
PozZz
...
Cry (tears shed:2) ...
Bleed ...
Scar ...
Početak
(12.01.2006., 15:23)
Hey, ljudi!
Ovo mi je, prvi post. Donekle. Pa i je prvi, u neku ruku. Opet, moglo bi se reči da je i pedeset i prvi... Ali to je već neka druga priča.
Hehe, da vam bar mogu dočarati atmosferu oko mene... I u meni. Sve je nekako čudno. Svi su ubrzani. Jako. Jedu, presvlače se, odlaze... A ja... Heh, ja ne. Znate one trenutke iz hollywoodskih filmova kada je sve prikazano u slow-motionu? Eh, tako je trenutno meni. Kod mene. Okružuje me miris cimeta (miris melankolije), neka polutama (ili polusvjetlo, kako god), dok mi glavom prolazi Bluntova "Tears and rain" ("...How I wish I could walk through the doors of my mind; hold memory close at hand, help me understand the years. How I wish I could choose between Heaven and Hell. How I wish I would save my soul. I'm so cold from fear..."). Imam osjećaj da bi nešto trebao napraviti, samo neznam što, kako, kada, ni u svezi sa čime.
Nostalgija? Hmm... Sumnjam.
Oh, i škola počinje idući tjedan. Lagano sam neodlučan. Neznam jeli mi drago zbog toga ili ne. Mislim, konačno ću opet imati nešto čime bih zaokupio svoje sive stanice, ali se dobro sjećam svakoga onoga dana kada sam molio Boga za samo jedan dan praznika, za samo trenutak dosade. Ali, ipak, ovo mi je zadnjih pola godine u gimnaziji, pa mislim da bih si mogao dopustiti malo uživanja i (p)opuštanja. ;)
Uf, žalosno je kako se i preko tih naših praznika svako malo vraćamo na školu. Ispričavam se što ju upće spominjem, jer ćete se, vjerovatno, načitati o njoj u tjednima koji dolaze. ;(
Eto, toliko za sada.
PozZz
...
Cry (tears shed:13) ...
Bleed ...
Scar ...